Krevet - moja priča
Kada sam doneo odluku da napravim
krevet, znao sam da će to biti dugotrajan proces i da ću imati bezbroj
zamki, problema i dilema ako želim da izbegnem eventualne greške i propuste.
Ja imam iskustva u osvajanju novog
programa pre svega što volim izazove, a nije mi stran ni takmičarski duh. Već
sam prošao slične situacije kada sam pravio stolicu, a kasnije i poštansko sanduče.
Rezultati nisu izostali, ponosan sam na krajnji rezultat i nije mi žao angažovanog
vremena.
I tako navalim na pravljenje kreveta
k’o smrt na babu. Pogledam malo latinoameričkih sapunica, vidim da to jeste
krevet od kovanog gvožđja, ali do zla boga nakaradno napravljen, tek da zameni
kulise.
Obidjem salone, nije bilo nekog oduševljenja,
čak sam išao da pogledam preporučene modele koji su imali respektivnu cenu i
opet ništa.
Bacim se na internet, svega i svačega
tu ima, vec su inspiracije prevazišle čak i moju maštu, poskidam puno slika da
ih na miru odgledam, ali nije bilo mesta oduševljenju.
Ostavim dizajn za kasnije, pa krenem
sa statikom i proračunima.
Povadim antropološke mere koje mogu
diktirati samo visinu madraca od-do i to je bilo sve.
Proizvođači madraca imaju i meni i a
la card pa se može praviti krevet prema postojećoj tipskoj dimenziji madraca
ili se može naručiti madrac tek pošto se napravi krevet željenih dimenzija.
Naravno da je a la card skuplja
varijanta.
Proizvođači madraca su me dodatno
bacili u probleme jer je debljina madraca od 17-30cm. A šta ako neko preko toga
stavi i memori penu? A ja moram da se uklopim u antropološke mere koje su
u rasponu od 46-56 cm. A neki kupci traže i opciju guranja fioke sa posteljinom
ispod kreveta. Tu su i točkići na fioci, pa sad uklopite sve to i da svi budu zadovoljni.
Prva odluka koju sam doneo ticala se
izbora materijala za krevet. U interijeru uvek navijam za fi ili okrugle
preseke gvožđa jer su topliji i nema mogućnosti da se u prolazu osoba ogrebe.
Odlučim se za cevi od 60mm koje bi
bile noge kreveta, a sa gornje strane da budu zatvorene koveksnom kalotom istog
prečnika. Na tržištu nisu postojale ovakve kalote, pa sam konsultovao nekoliko
proizvođača, ali ni tu nije bilo rezultata.
Traksler koga sam angažovao se
trudio i uspeo delimično, ali je lim bio debljine 0,5mm, a obrada nije bila
savršena.
Naljutim se i pokušam da ih sam
napravim. Znao sam dosta o dubokom izvlačenju, nešto sam obnovio iz knjiga i
moj strugar dobije radni nalog i crtež da napravi alat. Kod ovakvih zahvata
potrebno je imati hidrauličnu presu sa dva nezavisna cilindra od kojih prvi drži
lim po obodu, a drugi izbija profil. Ja nisam imao ovakvu presu pa sam pokušao
nekim drugim tehnikama da stegnem lim, a svojim alatom izbijem profil. Rezultat
nije bi zadovoljavajući ali sam barem pokušao.
Pronađem u inostranstvu firmu
koja proizvodi šuplje kugle od 60 mm i uvezem poluproizvod od koga se te kugle
prave, a to su kalote od 60mm i zavidne debljine 3mm. U pitanju je bio
poluproizvod, pa je moj strugar morao da ih dodatno obrađuje, ali smo dobili
rezultat. Nakon zavarivanja kalote na cev, ponovo smo vršili strugarsku obradu
i to je bilo ok.
Uradili smo više različitih
dužina ovih cevi, odnosno visina krevetskih nogu. Sa donje strane smo zavarili
dno sa maticom gde montiramo plastičnu podlošku.
Nekoliko dana sam konstruisao kačenje
stranica i nogu u Auto-Cadu, nije to bilo loše, ali je bilo mnogo delova, pa je
trebalo praviti uputstvo za upotrebu.
Brzo sam se ohladio od svoje
konstrukcije kada sam naišao na nemački krevet koji je imao slični princip kao
naš vojnički krevet ali mnogo savremenije. Odlučim da razmišljam u tom pravcu i
počnem preko interneta da jurim rešenje ovog problema.
Čak sam otišao i na sajtove nekih
patentnih zavoda i tu pronašao recept. Da ne izmišljam toplu vodu. Iskoristio
sam princip, prilagodio ga i usavršio, a zatim isekao na numeričkoj mašini.
Bingo! Bilo je pravo zadovoljstvo
kada sam rešio ovaj zadatak.
Ostalo je još dosta posla. Stranice
kreveta su me izluđivale. Jurio sam neke duboke i uzane kutije sa zaobljenim
stranicama, toga nigde nije bilo jer ne postoji.
Znam kakav je problem kada se nameštaju
čaršavi i uvlače sa strane, a tamo ništa zaobljeno i prijatno, vec oštro i
neprijatno.
Odlučim da konstruišem stranicu, pa
kud puklo da puklo. Posle nekoliko proba se iskristalisao izgled; konstruisali smo
alat koji podržava više različitih visina, koji ima smaknuće u donjem delu gde
bi se sakrili eventualni šrafovi. Koristili smo debeli hladno valjani lim da bi
imao veliku nosivost, očistili smo ga i ofarbali pre savijanja sa strane koju
smo proglasili sa unutrašnju, a posle savijanja i punktovanja ofarbali smo ga i
spolja.
Hteo sam da budem racionalan pri
odluci o dizajnu ispune. Nije mi se svidelo rešenje sa par elemenata na
uzglavlju kroz koje čovek može da propadne i povredi se. Nije mi se
svideo rad u kome ima šiljaka, oštrih završetaka i sl.
U krevetu se i spava i čita i pije čaj
i vodi ljubav. Uzglavlje mora biti dobro popunjeno, moraju se koristiti obline
gde god je to moguće, jer se u polusnu može nesvesno zakačiti i povrediti.
Okrugli materijal koji sam izabrao –
čelik poboljšanog kvaliteta bio bi veoma težak ako bi se podredio vizuelnom
efektu da daje punoću rada. Zato sam izabrao cevasti materijal, debelo zidni,
koji se može oblikovati u bilo kom dizajnu i koji može prihvatiti i našu šuplju
kovanicu koju dosta eksploatišemo. Jurnjava za ovim materijalom podrazumevala
je mnogo putovanja i eksperimenata.
Konačno smo uspeli da od ove cevi
savijemo i krugove čiji se sastav ne poznaje, a koji prihvataju naše rozetne
kao ispunu.
Lutanje za odgovarajućim dizajnom je
takođe potrajalo. Prisetio sam se jednog starog snimka iz Dubaija iz galerije
Viktor, jer mi se taj krevet baš dopadao. Prilagodili smo dizajn našim alatima
i potrebama i krevet je ugledao svetlo dana. Kasnije sam u katalogu Rik-Fer
video da su oni dizajnirali taj krevet koji je u mojoj spavaćoj sobi i na ovom
sajtu.
Kvalitet boje je morao biti vrhunski
jer je u pitanju dinamičko korišćenje. Posle farbanja i patiniranja potrebno je
zaštititi sve dvokomponentnim lakom kao što se radi kod automobila.
Kupio sam nekoliko setova ove
preskupe akrilne boje i eksperimentisao. Za sebe sam ipak izabrao sjaj, a ne
mat, jer je prijatniji na dodir, a i lako se održava.
Što se tiče dušeka i letvica, ima
mnogo proizvođača i cene su u ogromnom rasponu - da li je i kvalitet adekvatan
ceni ne bih komentarisao.
Svakako predlažem upotrebu latoflex
letvica sa opcijom dizanja glave i nogu, a za bračni krevet predlažem i dva
nezavisna dušeka.
To je ta moja priča. A već je prošla
ponoć. Zaspaću odmah. Spavam u turbo modu, samo nekoliko sati. Da li je to
zasluga ovog kreveta? Proverite!